Emocionalna inteligencija je sposobnost osobe da identifikuje, proceni, kontroliše i izrazi emocije, sposobnost da vidi iz perspektive druge osobe, efikasno komunicira, rešava konflikte i probleme i donosi bolje odluke.

 

Postoji 5 komponenti emocionalne intelogencije, prema autoru Daniel Goleman-u:

 1. Svest o sebi

2. Regulacija emocija

3. Motivacija

4. Empatija

5. Socijalne veštine

  

Deca kod koje razvijamo emocionalnu inteligenciju bolje izražavaju svoje misli i stavove, bolje komuniciraju sa drugima, znaju da izraze svoje emocije na produktivan način, bolje upravljaju svojim emocijama, imaju pozitivan stav prema sebi, imaju više samopouzdanja…

 

I evo 6 načina da razvijate emocionalnu inteligenciju kod dece.

1. Verbalizujte unutrašnje iskustvo vašeg deteta

 Ljut si jer želiš još da igraš tu igricu.”

 „Ne želiš da završiš sa igranjem.”

 „Razočarana si što ne možeš u park sada.“

 „Tužan si jer ti je uzela igračku.“

 Ne radi ti se domaći.”

  

Kada vi rečima izgovorite ono što dete misli i oseća i pri tome je vaš govor tela i ton glasa usklađen, vi pokazujete razumevanje i empatiju. Na taj način vi umirujete dete, dete razvija razumevanje sebe, svojih osećanja i onoga što je dovelo do tih osećanja, dete razvija empatiju i uči da reguliše svoje emocije sa većom kontrolom.

 

Koristite reči kao što su: ljut, tužan, uznemiren, razočaran, radostan, srećan, uzbuđen, uplašen, zabrinut, frustriran, besan, zadovoljan…

 

Takođe ne morate svaki put da koristite emocije, kao što možete videti iz dva primera iznad.

 

Ove rečenice su tu da pokažu empatiju, a ne da pomere granicu. Ne zaboravite, granice i empatija idu zajedno.

 

2. Dozvolite izražavanje emocija

Kada je dete ljuto ili tužno, roditelji se odmah spreme da uteše dete, da ga oraspolože, uvere da je sve u redu. I ne shvataju da na taj način neprijatna osećanja tretiraju kao problem koji treba rešiti. Takođe, neprihvatanje neprijatnih osećanja stvara kod dece osećaj neadekvatnosti i srama zbog svojih emocija.

 

Nekada se detetu ne dozvoljava da bude ljuto ili se kaže “Nema razloga za to.” Ali to ne može da spreči dete da oseća. I ta osećanja moraju da nađu izlaz.

 

Prihvatanje svih detetovih osećanja i dozvoljavanje da ih dete izrazi je ključno za razvijanje veština regulacije emocija kod dece.

 

Kada dete ima intenzivna osećanja i izražava ih na način koji nije prihvatljiv, na primer: jako je srećan i viče po kući ili je besan i baca stvari, lupa vratima, udara ili vređa brata, važno je da:

 

* prihvatite osećanja

* pokažete emaptiju

* postavite granice za nedozvoljena ponašanja

* učite decu zdravim načinima izražavanja emocija

 

Razumem da si jako ljuta jer ti je sestra uzela majicu bez pitanja, ali takve reči nisu dozvoljene. Reci joj kako se osećaš i šta ti je važno drugačijim rečima i tonom.”

Besan si jer ste izgubili utakmicu. Lupanje vratima nije ok. Hajde da nađemo drugačiji način da se smiriš/ da mi pokažeš koliko si besan.”

 

3. Dajte im nove načine da izraze svoja osećanja

Naučite ih da dišu, broje do deset, slušaju muziku, odu u šenju kada osete neprijatnu emociju. Pokažite im da kreativno mogu da izražavaju svoja osećanja kroz pisanje, crtanje, oblikovanje, pravljenje različitih stvari…

4. Pričajte o svojim osećanjima i modelujte zdrave načine izražavanja emocija

 

Delite sa decom vaša iskustva i osećanja, tako da dete razume da svi imamo osećanja, kako prijatna tako i neprijatna, da su sva osećanja prihvatljiva i da osećanja dolaze i prolaze.

 

Ne krivite dete za svoja osećanja i prihvatite odgovornost za svoja osećanja.

 

Razočarana sam i ljuta jer nisi ispoštovao dogovor, potrebno mi je par minuta da se smirim i onda ćemo razgovarati.”

 

5. Pričajte o osećanjima drugih

 

Kada vam dete priča šta se desilo u školi, pitajte ga:

Šta misliš zašto je to uradila?”

Šta misliš kako se osećala kada je on to uradio?”

To mora da ga je povredilo, šta ti misliš?”

Mora da je bila veoma ponosna zbog toga.”

 

6. Učite decu veštine rešavanja problema

  

Kada deca osete da su njihove emocije prihvaćene, osećanja gube naboj i prolaze, što ostavlja prostor za rešavanje problema. Ponekad deca sama mogu doći do rešenja, a nekad im je potrebna pomoć. Svakako ne žurite da rešavate problem umesto njih jer im na taj način šaljete poruku da ne verujete u njih i njihovu sposobnost da se nose sa situacijom i reše problem.

Šta misliš kako ovo možeš da popraviš?”

Koje ideje imaš?”

Koju ćeš izabrati?”

Kao što vidite, najvažnija stvar za razvoj emocionalno otporne i inteligentne dece je komunikacija sa njima.

 

I nije dovoljno da ovo pročitate već da vežbate i primenjujete svakodnevno, jer način na koji komunicirate sa decom danas ima ogromnu ulogu u njihovim životima sutra.

A u tome će vam pomoći Knjiga koja te razume – razvoj emocionalne inteligencije kod dece. U pitanju je radna knjiga za decu školskog uzrasta, a više detalja o knjizi saznajte ispod.